28.12.14

Epitaf Petra Črnjina

Tam sordente domo perspice quid sit omo!
In rebus stultis studui nichil utile multis,
Et dum vigui, terror in orbe fui.
Parum aduc dicam de mei corporis [vitam].
Dum vicxit in mundo valatus munere, [fundo,]                      5
Ingenio lucxit Petrus; sua quam bene duxit!
Omnia despecsit, cor semper ad e[ter]a vecxit.
Templum fundavit cum menibus et [d]ecoravit,
[H]ic obdormivit, cum spiritu a[st]ra petivit.
Dominus ascribit, Dabrus hic me pe[r]fecit.                         10

Tu gdje taj prljav je stan, gledaj što čovjek je sam!
Težih za stvarima ludim, za ničim što mnogima prudi,
I dok mi trajaše dah, svijetu bjeh trepet i strah.
Malo još kazati mogu o svojega tijela životu.
Živ dok bješe na svijetu, po ugledu jak i imetku,                    5
Blistaše Petar duhom, sve vođaše sigurnom rukom.
Preda sve preziru pukom, srce sveđ k nebu ga vuklo.
Podiže hram i zid tvrdi, za ures njegov se skrbi.
Ovdje usnuvši leže, duhom k zvijezdama težeć.
Gospod određuje, Dobre me dovršio tu je.                            10

(Prepjevao Bratislav Lučin; dosad neobjavljeno.)

Za cjelinu, a napose za 9. stih, usp. ovdje: [x]

Oznake: , ,

7.9.14

Janus Vitalis, epigram o Rimu

Qui Romam in media quaeris novus advena Roma,
et Romae in Roma nil reperis media,
aspice murorum moles, praeruptaque saxa,
obruptaque horrenti vasta theatra situ:
haec sunt Roma. Viden velut ipsa cadavera tantae
urbis adhuc spirent imperiosa minas?
Vicit ut haec mundum, nixa est se vincere: vicit,
a se non victum ne quid in orbe foret.
Nunc victa in Roma Roma illa invicta sepulta est,
atque eadem victrix victaque Roma fuit.
Albula Romani restat nunc nominis index,
quin etiam rapidis fertur in aequor aquis.
Disce hinc quid possit Fortuna: immota labascunt,
et, quae perpetuo sunt agitata, manent.

Putniče, za Rimom tragaš usred Rima,
ali usred Rima nećeš naći Rim;
razvaline gledaš silnijeh zidina
dok amfiteatre krije smeća kup.
To ti je Rim. Ali i pred lešem grada
tolikoga još se koža ježit zna.
Svladavši svijet, Grad se diže sam na sebe
te pobijedi sve što nesvladano bje;
svladani Rim sad je grob Rima vladara,
pobjednik je isti pobijeđeni Rim.
Još je znakom rimskog veličanstva Tiber,
iako ga brzi k moru vuče tok.
Spoznaj moć Fortune: čvrsto snađe rasap -
što se stalno giba, to postoji sveđ.

Janus Vitalis (1485 - c. 1560) bio je porijeklom sa Sicilije. Djelovao je u Rimu. Ovaj je epigram po prvi put objavljen 1552; prevodili su ga, imitirali i parafrazirali brojni pjesnici, među njima J. Du Bellay (Antiquitez).

2.9.12

Croatiae auctores Latini, izdanje beta-2 (ljeto 2012)

Slobodno dostupna digitalna zbirka tekstova hrvatskih latinista Croatiae auctores Latini (prvi put objavljena 2009) ovog je ljeta doživjela temeljitu reviziju i proširenje. Trenutačno sadrži 4,749,805 riječi, 357 dokumenata, 156 autora iz razdoblja od 976. do 1984.

Osim standardnog obrasca za pretraživanje, zbirka sada ima kazalo autora, naslova i metara, a pri upoznavanju sustava i metoda istraživanja pomaže kratki tečaj CroALa: Schola (u nastajanju).

citizens

Oznake: , , ,

1.8.12

Croatiae auctores Latini i IANLS

Od 5. do 11. kolovoza u njemačkom gradu Münsteru održava se redovna dvogodišnja konferencija Međunarodnog društva za novolatinske studije, ovaj put petnaesta po redu (15th Congress of the International Association for Neo-Latin Studies - IANLS; sažeci svih izlaganja nalaze se ovdje, kao PDF knjižica). Među stotinjak izlagača sudjelovat će i nekoliko znanstvenika iz Hrvatske: Šime Demo, s referatom "Language and discourse in the canonical visitations of the Diocese of Senj-Modruš/Krbava (18th century)", Mislav Gregl, s referatom "Franciscus Ladanyi's De Gestis Banorum Regni Sclavoniae as a means of political representation", te Neven Jovanović, s referatom "Croatiae auctores Latini".

Oznake: , , ,

29.5.12

Jan Panonije, Snu

(Ad somnum, 1466?)

Kimerijski dol možda tebi je log, možda neprozirne Noći
pod obzorom zapadnim postelju griješ;
možda te Lemno tvoj, domaćim nektarom pjana,
zadržo u toplu Pasitejinu krilu;
možda uz Jupitrov nebeski stol sjediš ko gost,
među bozima zvjezdanog svoda
(jer tko bi te, toli blaga, slao međ surove sjeni
pred dverima Orka gdje straže grozovite zvijeri?);
sad uz mene budi, o Sanče, ti kralju bogova i ljudi,
sad uz mene budi i muci tijela daj mir!
Sedme već zore blještavilo puca odagnavši tmine -
sve titra bolesna grud, tišti nas ležaj tvrd.
Zdravlje je teško narušeno, još teže nesanica ruši,
i prije roka snage mi krši.
Gdje nekoć bilo je tijelo sad koža na kostima visi,
maska je sad gdje bijaše lice.
Često pritišćem obraz i zazivam izgubljen počinak -
al ni na pritisnut obraz ne silazi on.
Odurne samo grozote na moje dolaze oči,
golemih noseva, paklena lika.
Takve je gledo Alkmeon, takve je gledao Orest,
i ti, Romule crni, kad pogibe Rem.
Nemilosrdni Višnji! Bez muke uz more zaliježu foke,
čitavu zimu prespavat će puh -
životinje već su vam važnije negoli ljudi,
iako klicu vâs naš nosi rod,
no to, što je trideset ljeta Endimion snio,
zbilo se kako bi bio Lunin užitak dug!
Sad uz mene budi, o Sanče, ti kralju bogova i ljudi,
sad uz mene budi i muci tijela daj mir!
Što bje do ljudskih umijeća, sve kušasmo; našoj se patnji
nikakav ne nađe lijek.
Ni ruža, ni ljubica, ni cvat divlje salate pomogli nisu,
ni bunika niti pijani ljulj.
Zalud aloja, miris anisa zalud,
mazanje hladnih slabina jalovo ostade,
na mene moći opija nisu djelovale,
djelovala nije mandragora na me;
očito, ja bih i guje s Fara podnio otrov
koji je tebi, Kleopatro, donio smrt;
mila me ne bi Sirena zvonkim zatravila glasom,
baš kao ni iz Eeje biljke čarobnice Kirke,
baš kao ni da mi tijelo silnom dotakne šibom
Merkurije, dodirom koji obara vječno pozorna Arga.
Sad uz mene budi, o Sanče, ti kralju bogova i ljudi,
sad uz mene budi i muci tijela daj mir!
Uz vode te Lete rodila noć, tvoja majčica,
indigo njedara, zvijezdama posuta.
Petama tvojim dala je krila, rogove čelu, sama je satkala
togu boje najtamnije rđe
i pratnju ti je dodijelila, navlas sličnu po ćudi,
evo ih, lijena Tromost i vlažan Pokoj,
evo ga, Zaborav koji odagnava ujede briga,
evo ga, Slobodno Vrijeme kornjačinih nogu;
ali na čelu su svima, po naredbi njenoj, nijeme Tišine,
da ustrajno tjeraju svaki i najmanji šum.
Ovi te sluge slijede, što god da činiš, vjerno,
ovi za tebe svladavaju sve što je rodio svijet.
Sad uz mene budi, o Sanče, ti kralju bogova i ljudi,
sad uz mene budi i muci tijela daj mir!
Kasan te Hesperus diže iz mračnih špilja,
Jasan te Lucifer natrag u špilju tamnu tjera.
Za dana se baviš sam sobom i slatkim božanstvom Bakhom,
pružen na postelji od ebana crnog;
u sumrak polijećeš i širom svijeta prosipaš
poizbor sjemenke maka narkotika:
čim one na zemlju padnu, i sela i gradovi,
i valovi morski, i guštare šumske utihnu.
Ti imaš moć i vjetrove koji se rvu u prostoru zračnom,
ti imaš moć i konje hitroga Sunca zaustavit;
ako poželiš, stat će pljusak što već iz oblaka pada,
zapet će nasred neba krivulje munja.
Tvoju nekoć je moć osjetio čuvar zlatnoga runa
Hidro, kao i grozna Meduza zmijokosna;
dok tobom svladana Zora grije svog Titona duže,
na uslugu Jupiteru put je udvostručila Noć.
Sad uz mene budi, o Sanče, ti kralju bogova i ljudi,
sad uz mene budi i muci tijela daj mir!
Nije moj nalog da za mjesto prikuješ dušmanske čete
kako bih na prepad pobio u taboru sve,
ni drskom da varkom uspavaš Gromovnika silnog,
što su Junonine molbe mnogi zavrijedile put -
kao onda kad je, nadmudrivši muža, tirintska jedra
otjerala s obala Troje na otok Koj;
kao onda kad je, požalivši Grka pred Trojancima uzmak,
lukavo zalegla na Idskoj Gori uz supruga svog.
Privolu molim - na to nitko od bogova žalit se neće,
to bi sam nebeski otac cijeniti znao;
privolu molim, bez rizika za te, a s korišću za me
(jer štetu za tebe ja htio ne bih da o tom mi ovisi spas).
Ali ne budeš li htio nakratko mi sklopiti oči,
doskora će ih na vijeke zatvoriti crna sestra tvoja.
Sad uz mene budi, o Sanče, ti kralju bogova i ljudi,
sad uz mene budi i muci tijela daj mir!
Neću nezahvalan biti; na livadi će se zelenoj dići
oltar, a na njemu, opet i opet, žrtava tebi dim.
Tu će ti biti prinesena jetra nježna snježnobijele guske,
drugom paljenicom bit će pijetao kitnjaste krijeste,
na što ću dodati još dva žbana zlatnoga meda,
i još toliko žbanova mlijeka s čistim miješana vinom.
Oče hranitelju svih stvari, najbolja česti kukavnog života,
po obnovi tvojoj su krepki i tijelo i duh,
ti si budućnosti znamen, na površinu zemlje šaljući
snove kroz dvoja vrata, ova i ona;
kratak ti bio dan, noć neka ti kao godina traje,
nek ti ne uzmanjka nikad dugočasja;
nek bi bez konca i kraja udovoljavala ljubavi tvojoj
najveća među najadama Venerinim.
Sad uz mene budi, o Sanče, ti kralju bogova i ljudi,
sad uz mene budi i muci tijela daj mir!

(preveo N. J, 2012)

Oznake: ,

10.5.12

Prijevodi Andrije Dudića

Priručna bibliografija digitaliziranih prijevoda latinista Andrije Dudića (Dudith, Dudithius):

O prijevodu Temistijeva govora v. Gábor Almási, "The riddle of Themistius’ ‘Twelfth oration’ and the question of religious tolerance in the sixteenth century." Central Europe 2 (2004): 83-108.

Daljnje poveznice o Dudiću: BibSonomy.

Oznake: , , , , ,

25.4.12

Prijevodi Nikole Petrovića Korčulanina

3.4.12

COLLOQVIVM MARVLIANVM XXII

Knjige i čitatelji u hrvatskoj renesansi (II)
Organizator: Književni krug Split – Marulianum
20-21. travnja 2012.
Zavod HAZU u Splitu, Trg braće Radića 7












PETAK, 20. TRAVNJA

Voditelji: Gorana Stepanić i Vinko Grubišić

8.30 Zavod HAZU

Neven Jovanović (Zagreb): Plutarh, Ciceron i Francesco Barbaro u Zadru 1417-1419.
Bratislav Lučin (Split): Petronije na istočnoj obali Jadrana: Codex Traguriensis (Paris. lat. 7989) i hrvatski humanisti
Diana Sorić (Zadar): Lektira Antuna Vrančića
Gordana Čupković (Zadar): Glagoljaški humanizam-art vrste trivia
Milenko Lončar i Diana Sorić (Zadar): Pismom protiv nepozvanih čitatelja: kodirane poruke Mihovila i Antuna Vrančića

11.30-12.00: Odmor

12.00-14.30
Vlado Rezar (Zagreb): Benešino izdanje Silijeva epa
Irena Bratičević i Ivan Lupić (Zagreb): Prva čitanja Držićeve Hekube
Gorana Stepanić (Pula): Koga je čitao Nikola Vitov Gučetić: repertoar izvora u Komentarima uz Prvu knjigu Aristotelova »Retoričkog umijeća« 
Francisco Javier Juez Gálvez (Madrid): Knjige hrvatskih humanista kod prvoga grofa od Gondomara (1567-1626)
Josip Bratulić (Zagreb): Pisati, čitati, pamtiti


SUBOTA, 21. TRAVNJA
Voditelji: Francisco Javier Juez Gálvez i Bratislav Lučin

9.00 Zavod HAZU
Vinko Grubišić (Waterloo, Kanada): Pavel Jozef Šafárik i hrvatska renesansna književnost
Vladimir Bubrin (Toronto): Renaissance to the East: Blind Spot or Justified Neglect of the Croatian and Eastern European (Slavic) Renaissance in Western Scholarship? (Renesansa prema istoku: slijepa mrlja ili opravdano zanemarivanje hrvatske i istočnoeuropske (slavenske) renesanse u zapadnjačkom proučavanju?)
Dragica Malić (Zagreb): Jesu li osmeračka prikazanja iz Vartla (ipak) Marulićeva?
Vuk-Tadija Barbarić (Zagreb): Marulić i starohrvatski pravni izvori

11.00-11.30: Odmor

11.30-13.30
Ivan Bodrožić i Natali Hrbud (Zagreb): Ivan Damaščanski u djelima Marka Marulića: kritičko vrednovanje
Ruggero Cattaneo (Milano): Marulićeva Poslanica Adrijanu VI. na talijanskom: prijevod s traduktološkom napomenom
Irvin Lukežić (Rijeka): Pristup Marulićevoj demonologiji u Evanđelistaru 
Branko Jozić (Split): Otium i negotium: Marulić o radu

Oznake: , , ,

19.2.12

Palingenesia Farlati

Zahvaljujući usluzi Google Book Search, monumentalno djelo Danielea Farlata i suradnika Illyricum sacrum (Illyrici sacri tomi I-VIII, Venetiis: Coleti, 1751-1819) u cijelosti je, i slobodno, dostupno putem interneta. Digitalizati svih osam svezaka pobilježeni su na sljedećoj stranici: [X].

Farlati je nepresušno vrelo za povjesničare svih vrsta.

Oznake: , , ,

15.2.12

Prilozi za bibliografiju Jurja Šižgorića

Dvije Šižgorićeve pjesme, od kojih je barem jedna prethodno objavljena u Elegiarum et carminum libri tres (1477), nalaze su i u sljedećoj knjizi:

Hasisteynius a Lobkovitz, Bohuslaus ; Mitis, Thomas (ed.): Bohuslai Hasisteynii a Lobkovitz farrago poematum in ordinem digestorum ac editorum per Thomam Mitem. Pragae : Aventinus, 1570.

[Zapis na BibSonomy]

Radi se o pjesmama Contra Musarum obtrectatores (s. 222-223), De novem poetis Latinis (s. 223-224).

Prvu pjesmu ne možemo identificirati bez uvida u tekst.

Jurićeva bibliografija hrvatskih latinista ovo izdanje ne bilježi, a mi smo ga pronašli zahvaljujući suvremenom kritičkom izdanju Bohuslava von Lobkowicz auf Hassenstein (1462–1510; izdanje prir. Marta Vaculínová, 2006); evo relevantne stranice via Google Book Search.

Oznake: , , , ,