Janus Vitalis, epigram o Rimu

Qui Romam in media quaeris novus advena Roma,
et Romae in Roma nil reperis media,
aspice murorum moles, praeruptaque saxa,
obruptaque horrenti vasta theatra situ:
haec sunt Roma. Viden velut ipsa cadavera tantae
urbis adhuc spirent imperiosa minas?
Vicit ut haec mundum, nixa est se vincere: vicit,
a se non victum ne quid in orbe foret.
Nunc victa in Roma Roma illa invicta sepulta est,
atque eadem victrix victaque Roma fuit.
Albula Romani restat nunc nominis index,
quin etiam rapidis fertur in aequor aquis.
Disce hinc quid possit Fortuna: immota labascunt,
et, quae perpetuo sunt agitata, manent.

Putniče, za Rimom tragaš usred Rima,
ali usred Rima nećeš naći Rim;
razvaline gledaš silnijeh zidina
dok amfiteatre krije smeća kup.
To ti je Rim. Ali i pred lešem grada
tolikoga još se koža ježit zna.
Svladavši svijet, Grad se diže sam na sebe
te pobijedi sve što nesvladano bje;
svladani Rim sad je grob Rima vladara,
pobjednik je isti pobijeđeni Rim.
Još je znakom rimskog veličanstva Tiber,
iako ga brzi k moru vuče tok.
Spoznaj moć Fortune: čvrsto snađe rasap -
što se stalno giba, to postoji sveđ.

Janus Vitalis (1485 - c. 1560) bio je porijeklom sa Sicilije. Djelovao je u Rimu. Ovaj je epigram po prvi put objavljen 1552; prevodili su ga, imitirali i parafrazirali brojni pjesnici, među njima J. Du Bellay (Antiquitez).