Marulićevo compleatur

Transverzalna šetnja, ili flâneurie, Marulićevim latinitetom.

Potražimo li riječ "compleatur" u Marulićevim (gotovo cjelokupnim) latinskim djelima, naći ćemo dvije kolokacije: compleri ira iz De ultimo Chr. iudicio (što Institucija varira u compleri iracundia), i compleri opere ili operibus (dvaput Evangelistarium, jednom Repertorium).

Mjesto iz Repertorija ("Lectio. Tunc Scripturę prosunt legenti, si quod legitur, opere compleatur 98.") vodi ad fontes: do prvog sveska Jeronimovih Komentara, gdje, u komentaru uz Miheja, čitamo doslovno: "Tunc Scripturae prosunt legenti, si quod legitur, opere compleatur". Izraz je i biblijski (Num 11): "Cui respondit Dominus: Numquid manus Domini invalida est? jam nunc videbis utrum meus sermo opere compleatur." Marulić će ga modificirati u Evanđelistaru, slažući jedan sorit: "Sed nec audire profecto multum prodest, nisi audita memoriter retineantur, nec memoriter retinere, nisi quod memorię mandatum est, opere compleatur."

"Compleri iracundia" potječe pak iz Vulgate, Daniel 11:36:

Clementine_Vulgate(i) 36 Et faciet juxta voluntatem suam rex, et elevabitur, et magnificabitur adversus omnem deum: et adversus Deum deorum loquetur magnifica, et dirigetur, donec compleatur iracundia: perpetrata quippe est definitio.

No "compleri ira" Marulić je mogao naći (opet) kod Jeronima, upravo u komentaru uz ovo mjesto Danijela (usp. izdanje Jeronimovih sabranih djela iz 1704 na Google Book Search).

Čemu ova etida? Ne samo da nas pouči da je Marulić fraze "compleri ira / iracundia", "compleri opere / operibus" usvojio (i modificirao) prema izričajima Vulgate i Jeronima, nego i kako bismo naslutili Marulićevu kreativnost. On od "opere compleri" stvara posve nov izraz (u novom kontekstu), koji svejedno zvuči biblijski: "Vt autem fides nostra ex omni parte perfecta sit, operibus compleatur iustitię." (Ev. 1,3)