Još jedan splitski srednjovjekovni epitaf

Nadgrobni natpis Lava Cacete [?] ("Lava de Albertis") († 1296)

Quam miser est et erit qui gaudia mundi querit,
Nam sua dulcedo delabitur ordine fedo:
Prebet sub mellis dulcedine pocula fellis.
Cuncta relinquentur nec plus hic invenientur.
Nonne vides mundum miserum et in omnibus nudum? [correxi ex undum]
Omnibus hoc Leo dico ne se dent inimico,
Nam sic viventes facit et miseros et egentes.
Cordis in aure repone me moriente Leone
Abiectoque foris ceno carnalis amoris.

Dominus Leo Cacete [?] istum elegit locum sue quietis pro se et suo filio Stephano ac suis omnibus heredibus, in quo loco et quiescit sepultus.
Anno Domini MCCXCVI, mense Decembri, die XX.


Kako je jadan, i bit će, tko svijeta radosti ište,
Jerbo njegova sladost po redu pada u gadost:
On pod slatkošću meda gorčinu nudi nam jeda.
Sve će se ostaviti, i neće već nađeno biti.
Ne vidiš li da bijedan taj svijet je, i golosti predan?
Ja, Lav, velim to svima, nek dušman ne ovlada njima,
Sve bo što žive na svijetu u jad on tjera i bijedu.
Srca u uho pohrani što ja, Lav, mrijuć obznanih,
Putene ljubavi svaku odbacivši od sebe ljagu.

Gospodin Lav Cacete [?] odabra ovo mjesto pokoja za sebe, za svojega sina Stjepana i za sve svoje baštinike, te na ovom mjestu i počiva pokopan.
Godine Gospodnje 1296, mjeseca prosinca, dana dvadesetoga.

(Prepjevao Bratislav Lučin; dosad neobjavljeno.)


Natpis (uzidan u klaustru samostana franjevaca konventualaca u Splitu) zadavao je glavobolje pri odčitavanju, naročito glede imena koje (zasad) čitam "Leo Cacete" [?], a koje se čitalo "Leo de Acuteis", "Leo de Albertis", "Leo de Acete" i sl.; usp. "Alberti, Lav", HBL I, i članak A. Duplančića "Nekadašnje groblje kod splitskih konventualaca", "Kulturna baština" 16 (1985), str. 45-56 (50). U knjizi R. Katičića "Litterarum studia" ovog natpisa nema.

O književnoj strani natpisa nije se uopće pisalo, pa dosad nije zapaženo da je tekst sastavljen kao citatni kolaž iz odulje pjesme "Carmen paraeneticum ad Rainaldum" (poznate i kao "Contemptus mundi minor") Pseudo-Bernarda iz Clairvauxa. Stihovi predloška (obrojčeni), koji su uporabljeni za Lavov nadgrobni centon, glase ovako:

Cordis in aure sonent, et sic retinere memento (6)
Nonne vides mundum nimis infirmum et moribundum (34)
Cuncta relinquentur, nec post haec invenientur (81)
Praebens sub mellis dulcedine pocula fellis (87)
Omnibus hoc dico, ne se subdant inimico (93)
Noli confundi misera dulcedine mundi (95)
Nam sua dulcedo dilabitur ordine foedo (96)
Nam sibi credentes faciunt miseros et egentes (164)
Quam miser est, et erit, qui mundi prospera quaerit (187)
Vivent jucundi qui spernunt gaudia mundi (273)
Quae tibi nunc dico si serves corde pudico (279)

Ova slagalica (slaganjem koje se svatko može lako sam pozabaviti) govori barem dvoje:
1. tekst je - koliko mi je poznato - rijedak primjer centona u domaćem srednjovjekovnom latinitetu;
2. u Splitu se potkraj 13. stoljeća čitala poezija (Pseudo-) Bernarda iz Clairvauxa.

Pogledaju li se dva na blogu već objavljena splitska epitafa, uočit će se da su leoninski stihovi bili njihov omiljeni versifikacijski medij.

Za fotografiju ploče zahvaljujem Branku Joziću iz "Marulianuma". Čitatelje bloga (ima li ih?) pozivam da ponude svoje čitanje.