Dva splitska srednjovjekovna epitafa

Natpis na sarkofagu splitskoga nadbiskupa Lovre († 1099)

Quis sim, scire venis, qui mortis stringor habenis?
Pastor eram turbis huius Laurentius urbis.
Quam ego dum rexi, si quid minus utile gessi,
Id prece, te flagito, tergas, ut opifice Christo
Crimine te Sanctus Rex purget Vergine natus.

Tko sam, dolaziš čuti, što uzda smrti me sputi?
Lovro, pastir stada ja bijah ovoga grada.
Ako, dok bjeh mu na čelu, u nevrijednu nađoh se djelu,
Prosim te, molitvom čistom to speri, uz djelotvor Kristov,
Svet Kralj što rodi ga Djeva da očisti tebe od grijeha.

(Prepjevao Bratislav Lučin; dosad neobjavljeno)
(Fotografija sarkofaga ovdje: [X])



Nadgrobni natpis Tome Arhiđakona († 1268)

Doctrinam, Christe, docet Archidiaconus iste
Thomas, hanc tenuit moribus et docuit:
Mundum sperne, fuge vicium, carnem preme, luge
Pro vite fruge, lubrica lucra fuge.
Spaletumque dedit ortum, quo vita recedit.
Dum mors succedit vite, mea gloria cedit.
Hic me vermis edit, sic iuri mortis obedit,
Corpus quod ledit, animamve qui sibi credit.

A. D. MCCLXVIII, mense Madii octavo die intrante.


Nauke ove, Kriste, arhìđakon Toma je, iste
Koje je naučavô, životom sam obdržavô:
Svijet taj preziri, bježi od poroka, put svoju steži,
Žića plod tugom suspreži, od dobra varava bježi.
U Splitu bio je rođen, i iz života tu pođe.
Smrt za životom kad dođe, i slava tada mi prođe.
Ovdje me crv sad glođe, što zakonom smrti je vođen,
Tijelu taj naškodit hoće - tko ohol je, duši također.

Godine Gospodnje 1268, osmoga dana mjeseca svibnja

(Prepjevao Bratislav Lučin. Objavljeno u: Toma Arhiđakon, Povijest salonitanskih i splitskih prvosvećenika, prir. i prev. O. Perić, komentar M. Matijević Sokol, studija R. Katičić; Književni krug Split, Split 2003, str. 378-379)