Prigodnice

Velik dio poezije na latinskom (i grčkom) čine prigodnice, pjesme nastale da bi uveličale neki društveni ili privatni događaj. One bacaju istraživača u lagani očaj: definitivno se ne radi o "Himalajama" književnosti (kako bi rekao Stanko Lasić), ali one postoje, u velikim količinama, saplećemo se o njih svaki čas. One su gros novolatinske književnosti, i, u izvjesnom smislu, tlo, humus iz kojeg su izrasli oni (malo) veći autori i njihova djela.

S druge strane, prigodnice su krasna građa za korpusna istraživanja. Jedno je takvo, dostupno putem interneta, Academia Gustaviana (1632-1656) ladinakeelse juhuluule tekstikorpus (Korpus akademskog prigodnog pjesništva na Academia Gustaviana, 1632–1656); predstavlja pjesme nastale i tiskane na Akademiji u Dorpatu (danas Sveučilište u Tartuu, Tartu, Estonija).

Korpus se dijelom zasniva na bibliografiji Druckerei der Universität Dorpat 1632-1710. Geschichte und Bibliographie der Druckschriften, E.-L. Jaanson, Tartu 2000.